Gluvara na vodama oko Bačkog Monoštora
Trenutak kada se patka odvaja od vode traje svega nekoliko sekundi. Krila se šire, kapljice pršte oko tela, a mirna površina iza ptice pretvara se u niz krugova. Upravo takav prizor zabeležen je na fotografiji koja prati ovu priču.
Na slici koju posmatrate je mužjak gluvare, odnosno divlje patke (Anas platyrhynchos), jedne od najpoznatijih ptica vodenih staništa. Tamna glava, žućkasti kljun i plavoljubičasto polje na krilima, oivičeno belom bojom, karakteristična su obeležja ove vrste.
Iako nije retka i tajanstvena poput nekih drugih stanovnika ritova, gluvara je važan deo svakodnevne slike voda oko Bačkog Monoštora. Možemo je videti na kanalima, barama, rukavcima i drugim mirnijim vodenim površinama koje povezuju selo sa prirodom Gornjeg Podunavlja.
Patka koju svi prepoznajemo
Gluvara je verovatno prva vrsta na koju većina ljudi pomisli kada čuje izraz „divlja patka“. Rasprostranjena je na velikom delu severne hemisfere i prilagođava se različitim vodenim staništima, od močvara i bara do kanala, jezera i sporijih rečnih tokova. Najviše joj odgovaraju pliće vode sa dovoljno vegetacije i mestima na kojima može da se odmara i sakrije.
U Bačkom Monoštoru takvih prostora ima mnogo. Selo je okruženo vodama, tršćacima, šumama i vlažnim područjima koja predstavljaju životni prostor velikom broju ptica.
Specijalni rezervat prirode „Gornje Podunavlje“ predstavlja složen mozaik vodenih i kopnenih ekosistema. Na tom području zabeleženo je oko 230 vrsta ptica, što jasno pokazuje koliko su rukavci, močvare, ritovi i plavne šume važni za očuvanje ptičjeg sveta.
Kako prepoznati mužjaka i ženku?
Mužjak gluvare naročito je upečatljiv tokom perioda kada nosi svoje najizraženije perje. Ima sjajnu tamnozelenu glavu, žut kljun, beli prsten oko vrata, smeđe grudi i sivkasto telo.
Ženka je drugačije obojena. Njeno perje je pretežno smeđe i prošarano, što joj omogućava da bude manje uočljiva dok leži na gnezdu i brine o jajima.
Oba pola na krilima imaju karakteristično plavoljubičasto polje, poznato kao „ogledalo“, oivičeno belim prugama. Upravo se ono veoma lepo vidi na fotografiji kada je patka raširila krila.
Posle perioda razmnožavanja mužjak privremeno menja perje i dobija manje upadljiv izgled, sličniji ženki. Ova faza naziva se letnje ili „eclipse“ perje i pomaže mu da bude manje primetan tokom perioda menjanja letnih pera.
Trenutak poletanja sa vode
Na vodi gluvara može da deluje sasvim mirno. Pluta, lagano pokreće noge i povremeno uranja glavu tražeći hranu. Međutim, kada treba da poleti, njeno ponašanje se menja u trenutku.
Snažni zamasi krila podižu telo, dok noge još nekoliko trenutaka dodiruju površinu. Iza ptice ostaju kapljice i talasi koji otkrivaju putanju njenog poletanja.
Na fotografiji je taj trenutak uhvaćen neposredno nakon odvajanja od vode. Raširena krila otkrivaju boje koje se teško mogu videti dok ptica mirno pliva, posebno intenzivno plavo ogledalo na krilima.
Takve fotografije imaju posebnu vrednost jer pokazuju ponašanje ptice, a ne samo njen izgled. Posmatrač dobija priliku da vidi snagu i brzinu životinje koja na vodi često deluje sasvim spokojno.
Šta gluvara pronalazi u monoštorskim vodama?
Gluvara je svaštojed i koristi veoma raznovrsnu hranu. Hrani se semenjem, listovima, izdancima i drugim delovima vodenih biljaka, ali i insektima, larvama, sitnim mekušcima i drugim malim organizmima koje pronalazi u vodi i mulju.
Često je možemo videti kako prednji deo tela uranja ispod površine, dok joj rep ostaje podignut iznad vode. Na taj način doseže hranu koja se nalazi na dnu plićih delova bara, kanala i rukavaca.
Može da se hrani i na kopnu, naročito na vlažnim livadama, obalama i poljoprivrednim površinama u blizini vode. Njena prilagodljivost jedan je od razloga zbog kojih je prisutna na tako velikom broju različitih staništa.
Okolina Bačkog Monoštora pruža joj spoj vode, priobalne vegetacije, muljevitih plićaka i otvorenih površina. Svaki od tih delova pejzaža ima svoju ulogu u njenom životu.
Gnezdo skriveno među vegetacijom
Ženka gnezdo najčešće pravi na tlu, u zaklonu trave, trske, žbunja ili druge vegetacije, obično u blizini vode. Smeđe i prošarano perje pomaže joj da ostane neprimećena dok leži na jajima.
Nakon izleganja pačići vrlo brzo napuštaju gnezdo i prate majku prema vodi. Još ne mogu odmah da lete, ali su sposobni da hodaju, plivaju i samostalno uzimaju hranu, dok ih ženka vodi i štiti tokom prvih nedelja života.
Prizor ženke sa nizom pačića posebno privlači pažnju ljudi. Ipak, tada im ne treba prilaziti niti pokušavati da se mladi dodiruju ili odvajaju od majke.
Ako se posetioci previše približe, ženka može da se uznemiri i udalji. Najbolje je ostati na pristojnoj udaljenosti i omogućiti porodici da sama nastavi prema mirnijem delu vode.
Između divlje prirode i života sela
Gluvara je zanimljiva i zato što se lako prilagođava prisustvu ljudi. Može živeti u potpuno divljim močvarnim predelima, ali se pojavljuje i na kanalima, ribnjacima i drugim vodenim površinama u blizini naselja.
U Bačkom Monoštoru ta osobina dobija posebno značenje. Ovde granica između sela i prirode nikada nije sasvim oštra. Iza poslednjih kuća počinju kanali, šume, livade i ritovi, dok ptice iz okolne prirode često dolaze veoma blizu naselju.
Gluvara zato pripada i jednoj i drugoj slici Bačkog Monoštora. Ona je divlja ptica Gornjeg Podunavlja, ali i poznat stanovnik voda pored kojih ljudi svakodnevno prolaze, pecaju, voze čamce ili odmaraju.
Upravo takve vrste najbolje pokazuju koliko su život sela i okolna priroda povezani.
Česta vrsta koja ipak zaslužuje pažnju
Kada govorimo o biodiverzitetu, pažnju najčešće usmeravamo na retke i ugrožene vrste. One svakako zahtevaju posebnu zaštitu, ali prirodu ne čine samo retke životinje.
Česte vrste poput gluvare imaju svoje mesto u vodenom ekosistemu. One učestvuju u lancima ishrane, koriste vodenu vegetaciju i povezuju različite delove staništa svojim kretanjem.
Njihovo prisustvo takođe omogućava ljudima da upoznaju prirodu. Za dete koje prvi put posmatra pticu dvogledom, obična divlja patka može biti početak interesovanja za čitav svet ptica.
Gluvara nas podseća da nešto ne mora biti retko da bi bilo lepo, zanimljivo i vredno očuvanja.
Zašto su joj potrebni tršćaci i mirne obale?
Uređena obala bez trave, trske, žbunja i zaklona ljudima ponekad može izgledati lepše, ali pticama često pruža mnogo manje mogućnosti za život.
Priobalna vegetacija omogućava patkama da se sakriju, odmore i pronađu mesto za gnežđenje. Plitka voda bogata biljkama i sitnim organizmima obezbeđuje hranu, dok mirni delovi rukavaca i kanala pružaju sigurnost mladuncima.
Zbog toga zarasla obala nije nužno zapuštena obala. U prirodnom području ona može predstavljati vredno stanište.
Očuvanje vlažnih područja naročito je važno za ptice močvarice. Na pojedinim delovima Gornjeg Podunavlja sprovode se aktivnosti obnove staništa koja su usled isušivanja i zarastanja izgubila deo svoje nekadašnje vrednosti za ptice i druge organizme.
Otpad na vodi nije deo prirode
Plastične kese, flaše, ribolovački najlon i drugi otpad predstavljaju opasnost za ptice koje žive uz vodu. Patke se mogu zaplesti u odbačeni materijal ili ga zameniti za hranu.
Problem predstavlja i zagađenje vode. Promena kvaliteta vode utiče na biljke, insekte, mekušce i druge organizme kojima se patke hrane. Kada nestanu mali stanovnici vodenog staništa, posledice se osećaju u čitavom ekosistemu.
Briga o gluvari zato počinje brigom o prostoru: obala treba da ostane bez otpada, vodena vegetacija ne sme se nepotrebno uništavati, a pticama treba ostaviti mirna mesta na kojima mogu da se hrane i odmaraju.
Da li divlje patke treba hraniti?
Hranjenje pataka često je dobronamerno, ali divljim pticama u prirodnim staništima uglavnom nije potrebno dodavati hranu. One su prilagođene da je same pronalaze u vodi, na obali i među vegetacijom.
Posebno nije dobro bacati velike količine hleba. Ostaci se zadržavaju i razgrađuju u vodi, dok okupljanje velikog broja ptica na jednom mestu može narušiti njihovo prirodno ponašanje.
Mnogo bolji način da uživamo u njihovom prisustvu jeste tiho posmatranje. Dvogled ili fotoaparat omogućavaju nam da se približimo prizoru, a da se ptici zapravo ne približimo previše.
Kako fotografisati patke bez uznemiravanja?
Gluvare su često oprezne. Kada primete da im se čovek previše približava, odmiču se plivanjem ili poleću.
Fotograf bi zato trebalo da ostane miran i da sačeka da se ptica ponaša prirodno. Nije dobro juriti je uz obalu ili čamcem pokušavati da je nateramo da poleti radi atraktivnijeg kadra.
Najbolja fotografija nije ona zbog koje je životinja morala da napusti mesto na kojem se hranila ili odmarala. Najvredniji trenutak nastaje kada posmatrač postane gotovo neprimetan deo pejzaža.
Fotografija koja prati ovaj tekst upravo pokazuje koliko takav trenutak može biti snažan: voda, pokret, raširena krila i boje koje se otkrivaju tek u letu.
Plava krila nad monoštorskim vodama
Gluvara možda nije najređa ptica Gornjeg Podunavlja, ali je jedna od onih bez kojih bi njegove vode izgledale praznije.
Njeno kvakanje, plivanje između vodenih biljaka i iznenadno poletanje deo su pejzaža koji okružuje Bački Monoštor. Ona povezuje mirne kanale, otvorene vodene površine, tršćake i vlažne obale u jedan životni prostor.
U trenutku prikazanom na fotografiji patka se već odvaja od vode. Iza nje ostaju samo kapljice i krugovi, dok se na raširenim krilima pojavljuje intenzivna plava boja.
To je mali, ali upečatljiv prizor prirode Bačkog Monoštora — mesta na kojem i jedna poznata divlja patka može da nam pokaže nešto što ranije nismo primetili.
